Skip to main content

Jedno od novijih istraživanja na području etiologije mucanja predstavljeno je u stručnom časopisu Human Brain Maping koje znanstvenicima pruža  drugačiji uvid u fenomen mucanja. Istraživači su bili usmjereni na Brocino područje, kao i na specifična moždana područja povezana s govorom, koristeći moždani  protok krvi kao mjeru aktivnosti mozga budući da je protok krvi obično povezan s neuronskom aktivnošću. Istraživanje je provedeno pod vodstvom Bradleya Petersona (MD) iz Dječje bolnice u Los Angelesu  i obuhvaćalo je 26 osoba koje mucaju i  36 osoba koje ne mucaju. Rezultati ukazuju da je mucanje povezano sa slabijom prokrvljenosti Brocinog područja, odnosno područja mozga koje je odgovorno za mogućnost ekspresivnog govora, a nalazi se u čeonom režnju mozga.  Jače mucanje povezano je s još većom redukcijom krvnog protoka u navedenom području. 

 Uz to, studija je otkrila da su veće abnormalnosti u dotoku krvi u “stražnjoj jezičnoj petlji” povezane s obradom riječi koje čujemo, u korelaciji s jačim mucanjem. Ovo otkriće ukazuje na to da je poremećena fiziologija neurološke ‘jezične’ petlje koja povezuje čeoni i stražnji dio sljepoočnog režnja i pretpostavlja se da  pridonosi jačini mucanja. Njegov tim je također nedavno objavio studiju koja je pomoću magnetske rezonance  istraživala promjene u neuronskim krugovima koji  reguliraju  jezičnu produkciju u mozgu odraslih i djece koja mucaju.  Rezultati studije ukazuju na povezanost između mucanja i promjena u neuronskim krugovima koji kontroliraju govornu produkciju, pažnju i emocije. Ova dva istraživanja međusobno se nadovezuju i nadopunjavaju te sugeriraju da su poremećaji u područjima za obradu govora od središnje važnosti u razumijevanju uzroka mucanja.

 

Pripremila: 

Marijana Balažinec, mag. logoped, specijalistica za govorne netečnosti, logoped u Logopedsko-rehabilitacijskom centru Blaži

 

Izvor:

Desai, J., Huo, Y., Wang, Zh., Bansal, R., Williams, S.C.R., Lythgoe, D., Zelaya, F.O., Peterson, B.S. (2017): Reduced perfusion in Broca’s area in developmental stuttering. Human Brain Mapping, 38: 1865–1874