Istraživanje Nicole Lynn Alston-Abel i Virginie W. Berninger sa Sveučilišta u Washingtonu potvrdilo je da djeca koja su u kućnom okruženju izložena vještinama čitanja i pisanja te i sama čitaju i pišu, razvijaju svoje izvršne funkcije (postavljanje ciljeva, usmjeravanje pažnje, samoregulacija) te vještine cjeloživotnog učenja.
Prijašnja istraživanja pokazala su povezanost ranog poticanja pismenosti u kućnom okruženju i boljih rezultata na ispitima; novost koju otkriva trenutno istraživanje jest pozitivan utjecaj navedenih aktivnosti na cjeloživotni uspjeh.
N.A. Abel navodi kako dobri učenici imaju predispoziciju postati dobri zaposlenici. Pa tako, ukoliko je učenik trećeg razreda i kod kuće uključen u akademske aktivnosti, steći će naviku obavljanja istih.
U svrhu otkrivanja pomažu li roditelji djeci u čitanju i pisanju kod kuće te kako to rade, A. Abel je analizirala podatke koje je u petogodišnjoj longitudinalnoj studiji prikupila njena kolegica V. Berninger. Berninger je proučavala akademski uspjeh djece od prvog do sedmog razreda, prateći dvije grupe učenika (ukupno 241 obitelji), jednu u periodu od prvog do petog razreda, a drugu od trećeg do sedmog razreda. Obitelji su jednom godišnje ispunjavale upitnike vezane uz odnos učenika prema čitanju i pisanju, aktivnosti provođene kod kuće te vrstu pomoći pružene od strane roditelja.
Rezultati istraživanja pokazali su povezanost boljeg uspjeha u čitanju i pisanju i uključenosti u aktivnosti kod kuće kojima se potiče djetetova pismenost. Također, postoji povezanost količine pružene pomoći i školskog uspjeha – djeca lošija u čitanju i pisanju dobivala su veću količinu pomoći od strane roditelja.
Analizom ispunjenih upitnika pokazalo se kako učenici kod kuće provode znatno više vremena čitajući nego pišući te će, ukoliko se ne radi o nekom specifičnom zadatku, učenici radije izabrati čitanje kao način provođenja vremena, nego pisanje. Suprotno tome, pokazalo se kako roditelji više pomažu svojoj djeci prilikom pisanja. Od četvrtog razreda nadalje raste količina pismenih zadataka pa rezultati govore u prilog visokom postotku uporabe računala kod pismenih zadataka u petom i sedmom razredu – čak 75%. Sukladno tome, 19% roditelja učenika petih razreda i 53% roditelja učenika sedmih razreda svoju djecu opisuju kao vrsne korisnike računala. Osim navedenoga, pokazalo se kako postoji povezanost između ocjene djetetove sposobnosti samoregulacije i akademskog uspjeha, naročito razumijevanja pročitanoga i pisane ekspresije.
Nadalje, rezultati pokazuju kako ne postoji veza između odgovora na upitniku i postignuća učenika, ali postoje određeni uočeni obrasci. Tako učenici koji pokazuju nedostatak pažnje te nisu previše angažirani u postavljanu budućih ciljeva, postižu lošiji akademski uspjeh nego učenici koji uspijevaju zadržati pažnju na zadatku i postavljaju prioritete.
Autorice naglašavaju važnost suradnje učitelja i roditelja, ponajprije u predškolskoj dobi, kada se razvijaju predvještine čitanja i pisanja. Također navode kako će, ukoliko se ne uloži dodatan trud, razlike između djece s razvijenim i nerazvijenim predvještinama biti sve više vidljive.
Shodno tome, autorice navode različite načine kako razvijati pismenost i vještine učenja kod kuće – npr. pisati s djetetom priču ili poruku nekom članu obitelji, pismeno ili usmeno prepričati neku priču, razvijati specifične vještine poput glasovne analize i sinteze ili razumijevanja pročitanoga te provlačiti čitanje i pisanje kroz igru.
Pripremila: Helena Obučina, mag. logoped, doktorand Poslijediplomskog doktorskog studija Cjeloživotno obrazovanje i obrazovne znanosti, Učiteljski fakultet, Sveučilište u Zagrebu
Izvor:
Alston Abel, N. L., Berninger, V. W. (2017): Relationships between home literacy practices and school achievement: Implications for consultation and home-school collaboration. Journal of Educational and Psychological consultation, 1-26. doi: 10.1080/10474412.2017.1323222
