Što su razvojni miljokazi?

-motoričke su aktivnosti refleksne i prisutna su urođena organizirana ponašanja: gledanje, plakanje i sisanje
– prisutan je refleks sisanja, refleks traženja usnama Babinskijev refleks, refleks koračanja, refleks plivanja, Darwinov palmarni refleks, Moorov refleks…
– do 1. mjeseca života prevladava potrbušni položaj djeteta – savinutost svih zglobova, podignuta „guza“, glavica je naslonjena na podlogu, ruke su savinute u laktovima i priljubljene uz tijelo i podlogu
– javljaju se prvi voljni pokreti (ležeći na trbuhu, postepeno se odiže od podloge oslanjajući se na podlaktice i s 3 mjeseca diže glavu i djelomično rameni obruč te se oslanja na laktove, a glavicu slobodno okreće)
– dok leži na leđima, oko 3. mjeseca počinje stavljati ručice u usta – koordinacija oko-ruka-usta, nožice diže od podloge ( u kukovima i koljenima kut čini 90%)
– počinje se razvijati prvi hvat savinutim prstima i dlanom-radiopalmarni hvat

– dijete spoznaje svoju okolinu na perceptivno jednostavan način
– s 2 mjeseca života očima prati predmet ili osobu u vidokrugu
– s 3 mjeseca života lokalizira izvor zvuka i prema njemu okreće glavicu
– razlikuje pojedine vidne podražaje (preferira uzorke više negoli sivu pozadinu te uzorke slične ljudskom licu)
– igra se ručicama i promatra ih
– razlikuje okuse i mirise (preferira slatko), prepoznaje majčin glas i miris

– do navršenog 1. mjeseca života javlja se prvi osmijeh kao odraz ugode (socijalni smiješak)
– privlači pozornost okoline plačem koji nosi različito značenje (glad, bol, umor)
– kratko se samo smiruje (npr. sisanjem palca)
– dijete privlači promjena izraza lica ili boje glasa osobe koju promatra
– radije gleda u svoju majku negoli nepoznatu osobu- začetci razvoja privrženosti
– s 2 mjeseca života pozitivno reagira na ljude, ali daje postepeno prednost majci (skrbniku)

– dijete refleksno okreće glavu prema zvukovima i prestaje plakati na umirujući ljudski glas
– prvih nekoliko tjedana spontano se i refleksno glasa plačem, krikovima te fiziološkim zvukovima kojima spontano signalizira okolini vlastite potrebe (glad, neugodu,…)
– radije sluša glas majke od bilo kojeg drugog glasa
– između 2. i 3. mjeseca života dijete spontano proizvodi glasove K, G,H te prve vokale (koji još mogu biti nejasni) kroz „igru“ vlastitim govornim organima
– opisano glasanje je vezano uz ugodu i često je praćeno smješkom

– stabilno leži na leđima, ručice i nožice podiže uvis
– u potrbušnom položaju prenosi ravnotežu na jedan lakat, time oslobađa drugu ruku kojom hvata predmete i stavlja ih u usta
– oko 5. mjeseca života hvata predmete i na drugoj strani (prelazi polovicu tijela)- premješta igračke iz jedne u drugu ruku, okreće ručni zglob
– često oponaša pokrete plivanja u potrbušnom položaju
– počinje se okretati s leđa na trbuh (između 5. i 6. mjeseca života)
– dodiruje i hvata stopala te nožne prste – koordinacija oko-ruka-noga
– do 6. mjeseca dobro se oslanja na laktove dok leži na trbuhu
– počinje priprema za sjedenje, uz oslonac – „prva obrambena reakcija“
– spremnost za pravo sjedenje javlja se kada se dijete može samostalno uspraviti (ustati iz ležećeg u sjedeći položaj)
– cupka nogama ukoliko ga se pridržava uspravno
– lupa žlicom po stolu
– nestaju pojedini refleksi (Darwinov refleks, refleks traženja usnama, Moorov refleks, refleks plivanja)

– dijete pokazuje sve izraženije zanimanje za okolinu te pri tome usavršava i usklađuje sve senzorne funkcije
– postaje svjesnije poznatih osoba u neposrednoj okolini, u odnosu na strance
– reagira imitacijom na pojedine pokrete te izraze lica
– razvija se funkcionalna igra u obliku ponavljanja motoričkih pokreta (npr. trese igračke)

– reagira plačem ili osmijehom na emocije drugih (uzvraćaju osmijeh osmijehom)
– sa zanimanjem promatra sebe u ogledalu
– interes za drugu djecu javlja se oko 6. mjeseca života (gleda ih, guguće, smiješi se, dodiruje ako su u blizini)

– točnije lokalizira izvor zvuka (reagira na glas okretanjem glave), sa 6 mjeseci bolja je osjetljivost za udaljene zvukove
– beba je osjetljivija za govornu intonaciju i govorni ritam- glasanje postaje intonacijski obojano
– oponaša neke pokrete artikulatora (npr.plaženje jezika)
– umiruje se na lagani zvuk (zvečke, poznatog ljudskog glasa)
– oko 5. mjeseca kod djeteta dolazi do pojave vokalne igre – igranje vlastitim artikulacijskim organima (jezikom i usnama), ovladavanje govornim disanjem te promjenom visine glasa i glasnoće dovodi do pojave sve većeg broj suglasnika i samoglasnika (p,b,m,a,e,…) koje dijete spontano proizvodi (suglasnici još uvijek nisu jasni i potpuno prepoznatljivi)

– nastavljaju nestajati pojedini refleksi (plantarni refleks, Babinskijev refleks)
– aktivno se okreće u svim smjerovima, sada i s trbuha na leđa
– dohvaćeno stopalo stavlja usta – koordinacija oko-ruka- noga-usta
– diferencira se pincentni hvat (palac i kažiprst)- početak fine motorike
– odguruje se podlakticama po podlozi- ovo nije pravo puzanje već tzv. “kretanje tuljana“
– balansira rukama i zauzima četveronožni stav – ljulja se pri tome naprijed-natrag vježbajući ravnotežu
– između 7. i 8. mjeseca života započinje puzanje, a zatim i postavljanje u klečeći položaj
– oko 9. mjeseca života puzanje i sjedenje su u potpunosti usvojeni
– okulomotorna kordinacija je sve preciznija- može podići dva predmeta, držati u ruci bočicu i prinijeti je ustima
– neka djeca preskaču fazu puzanja, ali većina ih do 10. mjeseca života stoji uz oslonac
– dijete se spušta se u čučanj bez pada, „stupa“ nožicama
– ostvaruje prve korake prema naprijed – hoda raširenih nožica i ručica kojima održava ravnotežu
– do kraja 1. godine usavršava se sjedenje, okretanje i mijenjanje položaja tijela
– funkcija šake sve je razvijenija- počinje slaganje predmeta jedan u drugi (npr. kocku stavlja u kutiju)
– organizirano stavlja manji predmet u veći, vadi i nosi te baca predmete
– oponaša kretnje mahanja, pljeskanja, šaranja, lupanja žlicom po podlozi

dijete je sve interaktivnije- dodaje predmete, proizvodi zvukove kako bi zadobilo pozornost okoline
– pokazuje interes prema zanimljivim predmetima te počinje razvijati namjerno ponašanje (npr. više puta trese zvečku jer ista proizvodi zanimljiv zvuk)
– počinje rani razvoj pamćenja – dijete shvaća da predmet postoji i kada nije u vidnom polju (npr. traži medu ako ga pokrijemo dekicom)
– počinje oponašati geste i neke učestale radnje odraslih iz svoje okoline

– izražena je privrženost – dijete negoduje zbog odvajanja od roditelja/skrbnika; javlja se separacijski strah koji je čest između 6. i 8. mjeseca života djeteta
– dijete privlači pozornost okoline ponavljajućim gestama i zvukovima
– voli jednostavne interaktivne igre skrivanja („ima-nema“; „ku-ku“)

– dijete reagira na svoje ime okretanjem prema pozivatelju i na riječ „NE“ prekida aktivnost koju radi 

–  usmjerava pogled prema imenovanim stvarima i osobama na pitanje „Gdje je—?“

– nakon 6. mjeseca života glasovi koje proizvodi postaju prepoznatljivi što rezultira pojavom prepoznatljivog sloga (npr. PA, MA, BA, DA) koje ponavlja uzastopno jedan za drugim pa se čini da proizvodi riječ „pa-pa“, „ma-ma“ 

– između 8.-10. mjeseca života javljaju se rane geste (pokazivanje, traženje) u svrhu zahtijevanja i ostvarivanja svoje potrebe ili ukazivanja na predmet iz okoline (npr. predmetu od interesa) uz promatranje i provjeravanje usmjerava li i sugovornik pažnju prema tom istom predmetu

– između 9. i 10. mjeseca života dolazi do razumijevanja pojedinačnih, učestalih fraza koje dijete čuje u svakodnevnom govoru (npr. Dođi, Daj) uz  navođenje od strane odrasle osobe putem geste, predmeta ili konteksta (situacije) 

– oko 10. mjeseca dijete proizvodi veći broj slogova u nizu („brbljaju“), često se čini da govore „riječi“ i „rečenice“ ali na nekom svojem jeziku 

– oko 1. godine života kod velikog broja djece se javlja prva prava  riječ sa značenjem (usmjerena je upravo toj osobi ili predmetu i koristi se isključivo za imenovanje te osobe ili predmeta (obično su to bliske osobe ili predmeti iz okoline- mama, tata, baba, …)

– do 15. mjeseca većina djece samostalno hoda
– dijete samostalno sjeda na stolicu i ustaje
– između 15. i 18. mjeseca života skakuće na obje noge istovremeno i penje se uz stepenice uz pridržavanje te gura loptu nogom
– između 18. i 24. mjeseca trči, zaustavlja se bez padanja, šutira loptu, penje se uz stepenice bez pridržavanja, silazi niz stepenice uz pridržavanje
– oko 21. mjeseca života slaže kulu od 3 do 4 kocke
– okreće listove slikovnice
– šara olovkom po papiru

– pažnju usmjerava na događaje i pojave koje potiču na istraživanje
– do kraja 2. godine razvija pamćenje dosjećanjem
– pamti slijed od 3 jednostavnije radnje
– počinje razvrstavati predmete po boji
– dominira funkcionalna igra predmetima (dijete stavlja žličicu u šalicu)
– javlja se i konstruktivna igra (manipuliranje predmetima da nešto složi)
– između 18. i 24. mjeseca kod djeteta započinju prve, jednostavne igre pretvaranja /simboličke igre (mentalno zamišljanje radnje) – djeca koriste predmet ili biće kao simbol nečeg drugog te oponašaju svoja iskustva (npr. hrane i kupaju medu, bebu,…)
– dijete počinje razumijevati da simbol može predstavljati konkretan predmet
– javljaju se početci prosocijalnog ponašanja – emocionalno reagira na nevolje drugog djeteta i tješi ga davanjem igračaka, pomaže u poslovima drugoj djeci ili odraslima

– privrženost bliskim osobama je i dalje vrlo jaka
– može se samostalno utješiti tzv. „prijelaznim objektom“ (medo, dekica)
– počinje razvijati pojam o sebi, zna da je dječak ili djevojčica, zna svoje ime
– oko 2. godine počinje koristiti zamjenice „ja“ ili „moje“
– krajem druge godine javlja se samoprepoznavanje u zrcalu
– javljaju se prkosni ispadi bijesa čime testira granice svoje nezavisnosti
– između 21. i 24. mjeseca života započinje kontrola fizioloških potreba – obavještava okolinu kada obavi nuždu u „tutu“
– voli biti uz drugu djecu ali još uvijek ne dijeli lako svoje igračke, više se igra uz njih (paralelna igra) negoli s njima (kooperativna igra)

– na zahtjev ponavlja riječi koje čuje u okolini, oponaša zvukove iz okoline u vidu onomatopeja (vau-vau, bi-bi,…)
– do 15.mjeseca života trebala bi se pojaviti prva prava riječ sa značenjem kojom dijete imenuje ili označava osobu, predmet,… pri tome izgovor riječi ne treba biti pravilan s obzirom na izgovor glasova u riječi
– prve riječi i dalje su popraćene ranim gestama kako bi dijete bolje komuniciralo svoje potrebe i zahtjeve
– oko 1. godine dijete razumije jednostavne jezične naloge (daj, uzmi, dođi), a krajem druge godine i složenije jezične upute (2 naloga- npr. „Uzmi i spremi kocku.“; „Daj mi medu i kocku.“)
– razumije osnovna jezična pitanja (što?, tko?, gdje?)
– postavlja intonacijska pitanja („Mama nema?“)
– kratko sluša pjesmice, počinje plesati na poznatu melodiju
– izgovorne razlike u ovoj dobi su vrlo velike , iako do kraja druge godine dijete ispravno izgovara sve samoglasnike i neke suglasnike – okluzive (p,b,d,t,g,k), nazale (m,n), prijelazni glas (j) te sonant (v)
-ponekad u izgovoru riječi ispušta neke glasove ili se kratko vrijeme izražava tako da koristi prvi slog u funkciji riječi
– oko 18. mjeseca života dolazi do tzv. „eksplozije imenovanja“ te dijete proizvodi oko 50-ak riječi (uglavnom imenice i glagoli ali i pokazne zamjenice „TO“, „OVO“,…)
– imenuje i pokazuje osnovne dijelove tijela (noge, ruke, glava, oko, usta, uši)
– koristi negacije (ne, nema, neće)
– vrlo brzo (oko 2. godine)n dijete počinje povezivati dvije riječi u kratku rečenicu (npr. Daj auto!) te govor zvuči telegrafski, ali označava početak usvajanja gramatike materinskog jezika
– počinje upotrebljavati osobnu zamjenicu ali povremeno, uglavnom se i dalje zove imenom u trećem licu
– tijekom druge godine u interakciji s odraslima verbalno sporazumijevanje postaje dominatan način komunikacije

– usavršava se kontrola stajanja, hodanja te manualnih radnji – razvija se ravnoteža i koordinacija u igri
– dijete samostalno silazi niz stepenice
– hoda na prstima i peti
– stoji kratko na jednoj nozi
– šutira loptu zamahom noge prema naprijed
– poskakuje na mjestu i voli penjanje
– samostalno baca loptu i predmete u određenom smjeru
– hvata loptu u visini prsa
– usavršava fini hvat s 2 prsta (opozicija palca)
– oko 3.godine gradi vlakić, toranj i mostić, zavrće i odvrće poklopac na bočici, koristi male škare
– oko 2;06 godina samostalno obuva papuče i oblači jednostavnije odjevne predmete (gaćice, hlače)
-oko 2;06 godina samostalno pije iz čaše i nosi vodu u čaši, koristi vilicu pri hranjenju
– s 3. godine jede samostalno
– povlači okomite i vodoravne crte na papiru, točka i šara, olovku drži cijelom šakom
– oko 3. godine precrtava krug
– vidljiva je dominantna uporaba lijeve ili desne ruke u oko 70% djece

– sve je veći broj usvojenih pojmova kod djeteta te dijete počinje formirati veze između predmeta i pojava
– razlikuje i pridružuje isti par (npr. sličice, oblika, boja)
– usavršava pamćenje dosjećanjem pri čemu sve više koristi i riječi
– pokušava samostalnije riješiti probleme – koristi postojeće znanje na novi način, isprobava i razvija „praktično mišljenje“ – na zahtjev daje do 2 predmeta
– ima osnovni osjećaj za količinu (puno- malo), razlikuje 1 i puno te broji do 3
– sje je prisutnija simbolička igra u kojoj rabi predmet kao simbol za nešto drugo

– pokazuje cijelu paletu emocionalnih reakcija
– ovo je razdoblje pojave mnogih strahova (od jakih zvukova, tamnih boja, grmljavine,…)
– privrženost prema bliskim osobama je i dalje jaka ali dijete sada uspijeva prihvatiti kraće rastanke bez burnog reagiranja
– pojavljuje se i osjećaj ljubomore
– dijete počinje sustavno koristiti osobnu zamjenicu „ja“
– počinje samostalnije verbalno kontrolirati svoje ponašanje pri čemu potvrđuje svoje „ja“, često inatljivo želi sve samo napraviti, važno mu je zadovoljiti vlastite potrebe
– ali, pokazuje i poslušnost te uživa u odobravanju okoline
– potpuno je ovladalo kontrolom fizioloških potreba
– pokazuje veliki interes za drugu djecu te je interakcija s drugom djecom sve učestalija, ali kratka
– u igri dolazi do sukoba s drugom djecom zbog nerazumijevanja potrebe dijeljenja (igračaka, pažnje skrbnika,…), dogovaranja ili pregovaranja
– pojavljuje se empatija za osjećaje drugih te prepoznaje osjećaje i reakcije drugih

– govor trogodišnjaka je razumljiv užoj i široj okolini i služi komunikaciji
– izgovor pojedinih skupina glasova nije u potpunosti ispravan te postoje greške u vidu ispuštanja ili zamjene pojedinih glasova
– u riječima složenije glasovne strukture pojavljuju se krive slike riječi tzv. nesigurne slike riječi (npr. Zagreb- Zabreg)
– intonacija, tempo i govorno disanje relativno su usklađeni, iako se mogu javiti blaže netečnosti uslijed brzog razvoja rječnika i jezične ekspresije
– početkom 3. godine dijete se imenuje se vlastitim imenom, a potkraj iste godine zamjenicom „ja“
– postavlja intonacijski obojena pitanja te pitanja s osnovnim upitnim riječima (Tko?, Što?, Gdje?,…)
– razgovara „sam sa sobom“ za vrijeme igre u dugim monolozima
– poznaje i izgovara neke dječje pjesmice i pjeva ih
– voli slušati kratke priče i traži ponavljanje istih
– krajem 3. godine koristi rečenicu od najmanje 3 riječi (ili više riječi) i pri tome koristi različite vrste riječi (imenice, glagole, zamjenice, brojeve, pridjeve, priloge,…)
– gramatičnost iskaza je sve ispravnija, iako mogu postojati neke blaže gramatičke nepravilnosti
– može ispričati kratku priču dosjećanjem
– slijedi i razumije složenije dvostruke upute (npr. daj mi medu i spremi loptu.)

– postaje motorički vrlo spretno u hodanju
– oko 4. godine stoji i poskakuje na dominantnoj nozi
– skladnije trči, vješto mijenja smjer i naglo se zaustavlja
– penje se i spušta niz tobogan samostalno
– s 3 godine hvata veliku loptu objema rukama
– s 4 godine hvata malu loptu
– nogom snažno šutira loptu
– vozi tricikl
– gradi toranj od 8 do 10 kocaka
– miješa kuhačom, okreće ključ u bravi, reže papir škarama
– nožem maže namaz po kruhu, koristi vilicu pri hranjenju;
– otkopčava gumbe i obuva se samostalno
– drži olovku s tri prsta
– s 3 godine precrtava krug i križ
– s 4 godine prectrava kvadrat

– spoznaje temelji na praktičnom djelovanju, otkriva nove funkcije predmeta i koristi ih na novi način
– u mišljenju prevladava egocentrizam (teško zauzima stajalište drugih), centracija (usmjerava se na jedna aspekt problema), animizam ( stvarima i pojavama pridaje sklonosti živih bića)
– ima sve više osjećaja za vrijeme i prostor (dan-noć, jutro- večer)
– mehanički broji i do 10, primjenjuje neka osnova načela u prebrojavanju (npr. jednom predmetu pridružuje jedan broj)
– prepoznaje boje
– s 4 godine imenuje boje

– emocije su i dalje kratkotrajne i snažne
– mogu biti izražene emocije straha, ljutnje i ljubomore ali se pojavljuje i osjećaj za smiješno (smiju se izvrtanjima, padanju stvari,…)
– mogu biti prisutna ponašanja koja smanjuju napetost (npr. sisanje prsta, stavljanje prsta u nosić)
– lakše prihvaća rastanke i odvajanje od bliskih osoba uz prethodnu najavu
– formirano je znanje o sebi (zna reći svoje ime, spol, godine)
– prisutne su igre kao u prethodnim razdobljima ali iste postaju složenije zbog višeg stupnja spoznajnog razvoja (konstruktivna igra, igra pretvaranja)
– više surađuje u igri s drugom djecom (lakše dijeli igračke),
naglašenija je emocionalnost, empatija i simpatija u igri iako se i dalje oslanja na pravila odraslih (nije samostalan u razlučivanju onoga što se smije, a što ne)
– razvija maštovitost u igri pretvaranja (npr. igranje uloga- mama i tata)

– ovo je period jakog jezično- govornog razvoja i jakoga interes za komunikaciju s okolinom
– počinje postavljati pitanja- Kada? Kako? Zašto?
– uspostavlja konverzaciju o neprisutnim i/ili prošlim stvarima, događajima i pojavama
– komunicira sve više svoje ideje i osjećaje, a ne samo pojave iz svoje okoline i za situacije „ovdje i sada“
– govor je razumljiv široj okolini (strancima)
– usvojena je temeljna gramatika materinskog jezika, iako se mogu rijetko pojavljivati još neke nepravilnosti u uporabi zamjenica, pridjeva i broja ili generalizacije (npr. „Ja hodam“; „Ja peram“)
– smisleno priča o nedavnim događajima, svojim iskustvima, izražava svoje misli, uživa u šalama i pokazuje smisao za šalu u razgovoru s odraslima
– oko 4. godine počinje razumijevati jednostavne zagonetke
– može ga se uvjeriti u nešto verbalnim putem
– izgovorna produkcija je sve pravilnija, iako se još uvijek toleriraju pogreške u izgovoru pojedinih glasova (l,r, š,ž,č, s,z,c) te pojednostavljivanja pojedinih struktura riječi
– pravilno koristi osobnu zamjenicu „ja“ te sve socijalne izraze (Molim, Hvala, Izvoli, Dobar dan, Laku noć)
– slijedi dulje i složenije upute, sada i od tri dijela (npr. Idi u kupaonicu, operi i obriši ruke.)